12.08.2006.
Dragi Samire, napokon je došlo i tvoje pismo
Bili smo se zabrinuli šta je s tobom.
I Emir je dobio tvoje pismo.
Priprema se da ti odgovori.
Mi smo zasad dobro. Hrane još imamo zalihe.
Konvoji rijetko dolaze, al će se valjda preživjeti.
Ne brini za nas, čuvaj se ti.
Ja i Samija smo dobili predratnu liniju,
Emiru fali još 10 kg.
Teško se privikava na ove uslove, a i dosadno mu.
Ovih dana ugrijalo da se poludi.
Danas je malo osvježilo.
Danas je Emiru rođendan pa nam je Samija napravila krofne.
Imamo još šečera što smo kupili za pare što ste nam poslali.
Bašte nismo imali gdje sijati, pa je nezgodno.
Niko ništa neda bez para, al opet Samija ponešto nađe.
Tranzistor me još služi, to nam je jedina veza sa svijetom.
Slušam vijesti ali izgleda da ovom belaju nema kraja pa je svaki dan sve teže.
Valjda će Bog dati da i nama svane da se sastanemo.
Zaboravili smo kako izgledaš.
Ne možemo ovamo da nađemoi nikoga da bi zamjenili pare.
Ima u Holandiji M. T.
preko njega se može poslati.
Reci Đedi i Neni nek nam se jave.
Poselami sve naše
Vole te tvoji Omer, Samija, Emir
Čuvaj se
Omer Omerović
Srebrenica, 13.08.1994
Prije 33 godine u Ljuboviji, malom gradiću na desnoj obali Drine rođen je moj brat...
Jedan dan ljeta '91 došao je sav prašnjav kući.
Rekao mi je da je krenuo s Seidom do Zvornika s motorom i da im je negdje oko Konjević Polja pukla guma.
Prošli su srećom bez povreda.
Uspjela su da zaustave jedan kamiončić i ubace motor na prikolicu i tako se vrate nazad u Bratunac.
Vlasnik gore pomenutog motora danas živi u Sarajevu.
Član je Sarajevo bikers club-a i jedan je od pokretača sada već tradicionalne manifestacije "Vožnje za Srebrenicu"
Iz priče o životu mog brata koju sam napisao prošle godine (link) izdvojit ću završni dio:
Ulazak u Srebrenicu je bio veličanstven: buka auspuha koju su namjerno stvarali motoristi u znak pozdrava i prodoran zvuk sirena je izmamio građane ovoga malog mjesta na doček nas koji smo došli da ukažemo poštovanje NJIMA.
Bio je to istovremeno i tužan i veličanstven trenutak. Trenutak koji smo već doživjeli prošle godine i koji ćemo doživjeti, ako Bog da i naredne godine. I svih narednih godina.
Jedan od NJIH je i moj brat. Volio je motore i da je tu, znam da bi ih s uživanjem posmatrao.
12. avgusta je njegov rođendan. Te 1995 godine živio je 22. godinu svog života
