Moj četvorogodišnji sin ima katkad običaj sjesti mi u krilu dok radim za računarom.
Tako jednom prilikom pregledam ja ovaj blog a on dođe i sjede
A šta to radiš babo?
Ma pišem nešto o Srebrenici?
On samo ćuti i razgleda dalje dok stranica prelazi preko ekrana.
A što si stavio tu sliku što je neko sretan, upita me kad vidje ovu sliku.
Za njega koji ima 4 godine riječ "Srebrenica" nema nikakve veze s riječi "sretan"
Drago mi je da se ova slika nekim čudom sačuvala jer pokazuje mog oca onakvim kakav je uistinu bio.
