05. 12. 2011
Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) je dosad utvrdila identitet 6.598 osoba nestalih padom Srebrenice u julu 1995. godine. Treba pronaći tijela još oko 1.500 osoba. Do danas, 5.564 slučaja srebreničkih žrtava je zatvoreno od lokalnih sudskih patologa. Preostali slučajevi čekaju na saglasnost porodica koje su odlučile da s ukopom sačekaju dok dodatni dijelovi tijela njihovih identifikovanih srodnika budu pronađeni
http://novinar.ba/32019/dosad-identifikovano-6598-ubijenih-u-srebrenici
Kako koja godina ide, sve manje bitnih, novih dešavanja. Ostaju nam evociranja sjećanja vezanih uz određene datume
Sve slično kao prethodnih ljeta pa nisam osjećao potrebu da nešto zapišem
Moj otac je među tih 1500 duša čiji skelet ili njegov dio još uvijek nije identifikovan. Za brata smo dobili tu jednu vijest i od tad tišina i dilema: Da li sahraniti to malo što je pronadjeno ili čekati.
Koliko godina čekati? Već se nabralo 16. od jula 95-te
ICMP ima neke svoje procedure i kol'ko se sjećam, preporučuju ukop ukoliko se pronađe oko 70% skeleta - iako sama odluka ostaje na porodici
Sve je više onih koji se odlučuju za ukop makar se radilo o neznatnom pronađenom djelu skeleta.
Ne mogu više da čekaju
Ove godine je među 613 žrtava genocida u Srebrenici sahranjena jedna djevojka, 20-godišnja Nezira Ibišević LINK
Pronađeno je samo par kostiju od Nezirina tijela u grobnici u Liplju kod Zvornika.
ICMP je preporučio ukop jer su u njenom slučaju vrlo male šanse da se ostatak tijela pronađe
Da hoće pronaći samo jednu jedinu kost od mog oca pa da je ovaj put s imenom ušuškamo u zemlju.
A kažu da su preostali slučajevi najteži. Potpuno izmješani skeleti, polomljene kosti
Ima li među njima sakriven i njegov životni kod?
Dan prije dženaze otišao sam popodne s svojima u Potočare. Na prostor mezarja iznosili su se na rukama zeleni tabuti.
U predvečerje pristigli su učesnici marša mira. Iscrpljeni ali i očito ponosni što su prešli put koji je bio zaključan za mnoge 95-te godine
Ostao sam tu par sati, susreo neke prijatelje koje odavno nisam vidio i onda krenuo nazad.
Komentarisao sam s rođakom da biciklisti iz Bihaća i drugih krajeva, ove godine izgleda neće doći.
Možda je bilo problema oko organizacije. Nisam pratio izvještaje medija tako da nisam znao da li su krenuli na put dug oko 500 km ove godine.
Krenem nazad kući, lagano pješice u pravcu Bratunca do "betonjare" pored koje mi je parkirano auto.
Kad sam skoro stigao do auta pojavila se kolona.
Biciklisti su ipak stigli
Stao sam. Skoro svaki od njih pozdravi podignutom rukom. A ona kao da pošalje neki dašak koji me pomiluje.
Uzburka emocije.
Prijatelji su došli iz daleka. Oni mare za nas. Za njih
Mašemo i mi koloni koja desetak minuta prolazi pored nas. Dobrodošli u naš kraj dragi gosti.
Sutradan na dženazi je bilo jako toplo. Zbog povišenog pritiska moja majka ove godine prvi put nije prisustvovala skupu jer po preporuci ljekara ne smije duže vremena biti na suncu
Ljekari hitne pomoći raspoređeni na više punktova unutar kompleksa imali su veliki broj intervencija
Organizatori su se najzad dosjetili pa organizovali neku vrstu press centra u krugu bivše fabrike akumulatora tako da su oni koji su to željeli od tzv visokih zvanica mogli da se obrate novinarima
I reis ul-ulema Mustafa ef Cerić, koji je običavao prije dženaze prethodnih godina držati duge govore trojezično na arapskom, bosanskom, engleskom , ovaj put, na povike negodovanja iz mase, je sveo govor na engleskom na par rečenica Valjda je shvatio da ljudi oko njega ne mogu više fizički da izdrže.
Svi stranci koji dolaze uglavnom su s prevodiocima a uostalom zar se ne može onima koji to žele objaviti na webu ili u brošuri odštampati sadržaj govora!?
Prošle godine jedan mladić nedaleko od mene se onesvjestio od topline dok je stajao u safu čekajući završetak govora
I tako. Pišem o ovom ali to su ipak sporedna događanja. Idem tamo radi posljednjeg ispraćaja mojih prijatelja, komšija, osoba koje nisam poznavao ali su bili uvijek tu negdje oko mene u našem malom svijetu. Između ostalih, Omer, moj drug iz srednje škole je ove godine sahranjen.
U julu 95-te došao je s suprugom i ocem u Potočare i odvojen.
Dok stojim, hodam po prostoru koji zbog mnogobrojnih bijelih kamenova postaju sve tješnji za nas žive, kao da vidim osmjehe, čujem njihove glasove koji se mješaju s tupim zvukovima udara suhih busenova o daske u 613 mezarova.
VIDEO
Marš mira prema Srebrenici (08.07.2011)
SREBRENICA _ 11.07.2011 BHT
ORGANIZACIJA
Biciklistički maraton
Marš mira
